Već tri i po mjeseca ne znam šta je sa mojim djetetom. Bilo bi mi lakše kada bih ga sahranio, tada bih bar imao gdje da se isplačem, zapalim svijeću ili bar odnesem cvijeće. Naša agonija ne prestaje. Samo želim da ga donesem kući i znam gdje mu je grob”
Ovim riječima za “Blic” Zoran M, otac Antonija M. (9) koji je prije tri i po mjeseca zajedno sa bratom Patrika B. (10) nestao na obali Dunava u Apatinu, kod Kajak kluba, nakon čega im se izgubio svaki trag.
Dječaci Patrik B. (10) i Antonio M. (9) posljednji put su viđeni 29. maja kod obale Dunava u Apatinu kada su sišli sa bicikli i ušli u vodu. Ubrzo potom, krenula je potraga za njima da bi mjesec dana kasnije, stotinak metara nizvodno od Apatina pronađeno tijelo nestalog Patrika (10).
Porodica je dječaka sahranila 26. jula na Donjem groblju u Apatinu, a za njegovim mlađi bratom i dalje se tragalo.
U međuvremenu, kod Osijeka je pronađeno jedno telo, ali zbog vremena koje je bilo u vodi nije ga moguće identifikovati prepoznavanjem. Zbog toga su, nadležni organi Hrvatske, od roditelja malenog Antonija uzeli DNK na analizu, čiji se rezultati čekaju i dalje.
– Ne spavamo, ne jedemo, ne funkcionišemo bez njega. Dali smo DNK u Osijeku i bili tamo bar deset puta samo kako bi saznali neku novu informaciju. Međutim, niko ništa ne zna , svaki put kažu zovite nas sutra i tako u krug – priča nesrećan otac.
“Lice je bilo neprepoznatljivo”
Navodi i da je bio na prepoznavanju nađenog tijela, te da je siguran da je to njegov sin.
– To je moj sin, vjerujte mi znam. Lice nisam mogao lijepo da vidim, bilo je neprepoznatljivo zato što je telo bilo dugo u vodi. Ali, prepoznao sam po šorcu i donjem vešu koji je nosio taj dan. Jedino što čekamo jeste potvrda DNK analize, ali ja znam da je to moj Antonio – priča kroz suze otac.
