ISPLIVALO TESLINO PRAVO PORIJEKLO: Tvrde da mu IME nije Nikola, a ove podatke TEK NISTE ZNALI

ISPLIVALO TESLINO PRAVO PORIJEKLO: Tvrde da mu IME nije Nikola, a ove podatke TEK NISTE ZNALI

Nikola Tesla se rodio u selu Smiljanu, kod Gospića u Lici, 10. jula 1856. godine. Otac mu je bio vrlo inteligentan, pravoslavni sveštenik Milutin Tesla, rodio se u selu Raduču u Lici, a umro je 1879. godine.

Teslina majka Nikolina se rodila u Gračacu i potiče iz stare svešteničke porodice Mandića. Otac je umro jos dok je Nikola studirao, a majka je doživjela svu slavu svoga sina, koju je postigao u Americi, Londonu, Parizu.

Nikola je išao u njemačku osnovnu skolu u Smiljanu, završio ju je u Gospiću, kao i nižu realku a visu je dovršio u Rakovcu kod Karlovca. Kao mali, Nikola se najradije igrao sa drugarima, hvatao ptice, čitao ali nikad nije bio besposlen. Drugovi su ga veoma voljeli jer je bio dobar i plemenit. Kad bi mu ostale neke školske stvarčice delio bi ih siromasnijim dugovima, a kasnije, kad je porastao i kad se kartao sa drugovima, izbjegavao bi da nosi kući zarađeni novac i davao bi ga drugima.

Po okončanju realke, Nikola je pauzirao dvije godine jer su roditelji bili ožalošćeni smrću starijeg sina. Potom, i pored insistiranja roditelja da postane sveštenik, Nikola odlazi na studije tehničkih nauka u Grac i Prag. Posljednje godine studija, zbog smrti oca, izdržavao ga je ujak Petar Mandić.

Po završenim studijama, Nikola je stupio u službu poštanskog telefonskog društva i priključivao telefone po kućama. Zatim je jedno vrijeme radio i u Budimpešti, ali ubrzo odlazi u Pariz i radi u Edisonovoj kompaniji. Kada je izvrsio neke izmjene na Edisonovim dinamo-masinama, Tesla odlazi u Ameriku i ulazi u Edisonovu laboratoriju.

Sa Edisonom je radio godinu i po dana, i zatim počinje rad u svojoj laboratoriji u Njujorku. Tesla se prvi put vratio u Evropu 1889. i posjetio parisku izložbu sa ujakom Petrom, a drugi put 1892. kada je dobio poziv Engleske akademije nauka i Društva engleskih električkih inženjera da održi predavanja o svojim posljednjim radovima. Povod tome je bilo Teslino predavanje, održano 8. maja 1891., pred Društvom američkih električkih inženjera, i koje je izazvalo ogromnu pažnju. Nikola je u Londonu držao dva predavanja, 3. i 4. februara, a držao ih je u Faradejevoj laboratoriji, čime mu je ukazana velika počast. Englezi su sa divljenjem posmatrali Tesline eksperimente, a “Tajms” je tom pirlikom objavio:

“Ako je uopšte nešto bilo u stanju da izazove oduševljenje za elektricitetom, onda je to sigurno učinilo veoma značajno predavanje, koje je sinoć gospodin Tesla održao pred učenim slušaocima Kraljevske akademije. Njegovi eksperimenti otvaraju ne samo novo i bogato polje za naučna ispitivanja, nego su izneli više ili manje jasan pregled nekoliko opštih fizičkih koncepcija i izazvale osobiti razvoj naših misli i ideja.

Radovi gospodin Tesle nalaze se na onoj granici gdje se svjetlost, toplota, elektricitet, hemijski afinitet i ostale vrste energije sastaju i međusobno mešaju. Kad čovjek razmišlja o njegovim važnim eksperimentima osjeti kao da su stare demarkacione linije otpale i da izvjesni novi i plodni opšti pogledi ne mogu biti daleko, pogledi pomoću kojih mozemo poći na nove pronalazačke puteve.

Onda se, tako reći nehotice pita: šta su to električna a šta dielektrična tijela, šta su provodnici, a šta izolatori? Jer, gospodin Tesla sastavi struju između dva električna pola, pa onda izmedju njih stavi ploču od najboljeg izolatora, i ona ne samo da otežava i smeta prolasku struje, nego ga jos i olakšava. U drugim sličnim eksperimentima on pokazuje kako se struje visokog potencijala ne vladaju ni po kakvom pravilu koje vrijedi za obične struje. Izgleda kao da nema dovoljno debelog izolatora, kao da nema vazdušnog sloja kroz koji ne bi mogla proći električna struja dovoljnog intenziteta.

Zatim dolazi značajno otkriće da ukoliko elektricitet raste, slabi njegovo dejstvo na čovječije tijelo. Gospodin Tesla je stajao u elektrostatičkom polju koje je bilo tako jako da bi upalilo sijalicu bez žica, i ništa nije osjećao. Jednom rukom je držao kraj žice iz koje je pršteći sipao ljubičasti mlaz varnica, a u drugoj lampu ili sasvim praznu staklenu cijev i tako propustio kroz sebe struju od nekih 50.000 Volti. Staklena cijev je sijala u njegovoj ruci od tako jake struje, od koje bi, u običnm prilikama, i jedan stoti dio bio dovoljan da učini kraj njegovom životu…”

Na početku ovog predavanja Tesla je pomenuo izvjesnog profesora Kruksa, koji ga je još kao đaka oduševio i dao pravac njegovom radu. Međutim, po završetku predavanja, Tesli je prišao jedan od najuvaženijih članova Akademije, čestitao mu i rekao da nije trebalo da pominje profesora Kruksa, već da jednostavno kaže: “Ja sam Nikola Tesla, rodom sam Srbin, i evo do kakvih sam rezultata došao u svojim istraživanjima…” Sutradan, na drugom predavanju, desilo se da je doslo do kvara na mašinama koje su obezbjeđivale struju za eksperimente, ali je Tesla po instrumentima primijetio da će struje biti jos par minuta.

Pošto je tad ponavljao priču sa prethodnog predavanja, rekao je da neće da zamara slušaoce eksperimentima koje su vec vidjeli i prešao na nove, za koje struju nije dobijao sa mašine na kojoj je došlo do kvara, već iz gradske mreže za osvjetljenje. Po završetku predavanja, Tesli je ponovo prišao onaj isti Lord i rekao mu: “Sinoć sam vas savjetovao kako je trebalo predavati, a sad vidim da moram kod vas doći, da me naučite kako se predavanja drže.”, piše sajt Zanje.org.

Tesla je potom dobio i pozive od Francuskog društva za fiziku i Međunarodnog električkog društva da dođe u Pariz i tu održi nekoliko predavanja. Odazvao se pozivu i postigao veliki uspjeh, kao i u Londonu. Nikola je potom morao u domovinu jer mu je majka bila na samrti. Kada je sahranio majku, bio je kratko vrijeme u Beogradu, a potom se vratio u Ameriku i počeo da se sprema za svjetsku izložbu u Čikagu. Inače, Tesla je bio omiljen u društvu zbog svoje duhovitosti i dovitljivosti. U svaki razgovor je znao da ubaci poneki stih ili misao, jer je raspolagao izuzetno velikom količinom znanja. Svoja osjećanja prema domovini Tesla je iznio u govoru na banketu, koji je u Beogradu priređen u njegovu čast:

“U meni može biti nešto, što može biti i obmana, kao sto češće biva kod mlađih ljudi, ali ako budem sretan da ostvarim bar neke od svojih ideala, to će biti dobročinstvo za cijelo čovječanstvo. Ako se te moje nade ispune, najslađa misao biće mi ta, da je to djelo jednoga Srbina.”

Jedan detalj u vezi sa Teslinim životom, koji je malo kome bio poznat pojavio se u decembru 2019. i tada se saznalo da kršteno ime ovog velikog naučnika nije Nikola.

Na društvenim mrežama pojavio se odlomak iz jedne knjige, u kom se tvrdi da je kršteno ime Nikole Tesle – Nikolaj.

Najznačajniji Teslini pronalasci su polifazni sistem, obrtno magnetsko polje, asinhroni motor, sinhroni motor i Teslin transformator. Takođe, otkrio je jedan od načina za generisanje visokofrekventne struje, dao je značajan doprinos u prenosu i modulaciji radio-signala, a ostali su zapaženi i njegovi radovi u oblasti rendgenskih zraka.

Njegov sistem naizmjeničnih struja je omogućio znatno lakši i efikasniji prenos električne energije na daljinu. Bio je ključni čovjek u izgradnji prve hidrocentrale na Nijagarinim vodopadima.

Preminuo je u svojoj 87. godini u Njujorku, 1943. godine. Umro je na Božić od koronarne tromboze, sam i zaboravljen.

Urna sa njegovim pepelom čuva se u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu. Jedini je Srbin po kome je nazvana jedna međunarodna jedinica mere, jedinica mjere za gustinu magnetnog fluksa ili jačinu magnetnog polja – tesla.

Slično

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Pročitajte i x