Slavko Štimac, cijenjena ličnost regionalne kinematografije, ostaje vječno mlad u očima starijih i srednjih generacija koje se živo sjećaju njegovih uloga iz ranih mnogih filmova a u prvo je glumio desetogodišnjeg dječaka. Ima brojne uloge iza sebe, ali je ta jedna po kojoj će zauvijek biti poznat.
- Odrastajući uz njega i njegove filmove, svjedočili su njegovom nepokolebljivom talentu i i dalje ga visoko cijene. Za nabrajanje opsežnog repertoara serija i filmova u kojima je Štimac pokazao svoje sposobnosti bilo bi potrebno dosta vremena i prostora. Osvrćući se na ključni trenutak iz svoje prošlosti, sam Štimac je ispričao kako se njegov život neočekivano okrenuo kada je filmska ekipa posjetila njegovu školu u potrazi za mladim glumcima, nesvjesno promijenivši tok njegove sudbine.
Sada u svojoj sedmoj deceniji, Štimac ostaje nepromijenjen, ostavljajući neizbrisiv trag svojim nastupima. Godine 1972. kao jedanaestogodišnjak, Slavko Štimac započeo je svoje izvanredno putovanje u svijet glume. Nije ni znao šta ga sve čeka na tom putu. Njegovo prvo pojavljivanje u filmu “Vuk samotnjak” označilo je početak legendarne karijere, zapalivši iskru koja će oblikovati njegovu budućnost.
Kroz njegove slavne uloge, publika u bivšoj Jugoslaviji imala je sreću da svjedoči izvanrednom rastu i transformaciji ovog nadarenog izvođača, iskustvu koje samo nekolicina odabranih može posvjedočiti. Iako nije dio Fakulteta dramskih umjetnosti, Slavko Štimac je ostavio trajni utjecaj na našu filmsku industriju koji traje i danas. Tokom svog života, preuzeo je nemjerljiv broj uloga, što je otežavalo kvantificiranje njegovih postignuća.
Naslovi kao što su “The Deceptive Summer of 68”, “Special Education”, “Remember Dolly Bell” i “Underground” samo daju uvid u njegov veliki repertoar slave. Tokom svoje duge karijere, cijenjeni domaći glumac je napravio namjeran izbor da vodi skroman i privatan život, uprkos tome što ga mnogi obožavaju i poštuju.
On rijetko daje intervjue osim ako nije zaokupljen svojim poslom. Slavko Štimac je u srećnoj vezi sa suprugom Vesnom Golubović od 1997. godine. Pre toga je bio u braku sa Majdom Vojniković, a zajedno imaju sina Vida. Intrigantno je spomenuti da su oba Štimčeva supružnika talentirani slikari, iako glumac radije ne govori javno o vlastitim umjetničkim pothvatima, jer ih se često zanemaruje.
Među umetnicima na listi, Slavko Štimac, sa 63 godine, Vlada Srbije je prošle godine proglasila zaslužnim za nacionalnu penziju. Vlada Srbije je na sednici jednoglasno prihvatila predlog Komisije, čiji je cilj odavanje priznanja i odavanja počasti pojedincima koji su dali izuzetan doprinos kulturnom nasleđu naroda.
U okviru nacionalne šeme, grupa od dvadeset umetnika, među kojima su Aleksandar Berček, Slavko Štimac, Radoš Bajić i Dejan Savić, uz redovnu doživotnu penziju dobiće dodatnih 64.730 dinara. biografija: Poreklom iz Konjskog brda, sela nadomak Gospića u današnjoj Hrvatskoj, Slavko Štimac je u mladosti krenuo na glumački put.
Još u osnovnoškolskim godinama Štimac je plijenio pažnju reditelja Obrada Gluščevića, koji je bio u potrazi za dječakom koji će tumačiti glavnu ulogu u svom nadolazećem filmu. Sa samo 12 godina, Štimcu je poverena uloga Ranka, mladog pastira, u filmu koji je ubrzo stekao priznanje kao omiljenog dečjeg miljenika širom Jugoslavije.
Nakon priznanja njegovog umijeća od strane reditelja Stipe Delića, Štimac je dobio priliku da naredne godine glumi kurira u ratnom filmu “Sutjeska”. Ovaj ključni trenutak označio je početak Štimčevog puta u svijetu glume, jer je počeo dobivati sve veći broj ponuda za glumačke uloge. Ipak, balansiranje njegovih obaveza na snimanju s njegovim akademskim obavezama predstavljalo je značajan izazov za glumca ambicioznog.
- Unatoč početnoj popularnosti, Štimac nikada nije tražio slavu u svojoj glumačkoj karijeri. Njegova skromna priroda i prizemno držanje očarali su publiku širom bivše Jugoslavije. Za razliku od onoga što mediji pišu o Štimčevom navodnom završetku glumačkog programa na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, on ovu tvrdnju oštro opovrgava, navodeći da nikada nije pokušao da se prijavi na Akademiju.
Što se tiče profesionalnog puta, Slavku je uputio svesrdni poziv reditelja Branka Bauera da učestvuje u filmu “Salaš u malom ritu” samo godinu dana nakon premijere filma “Vuk samotnjak”. Sjajni film nastao je zajedničkim zalaganjem Bauera, Arsena Diklića i Borislava Gvojića, koji su Diklićev roman vješto pretočili u scenarij. Ova zadivljujuća priča nije samo inspirisala još dva filma već i istoimenu televizijsku seriju.
Štimac je u filmu odigrao izvanrednu ulogu Milana Maljevića, lika koji će se generacijama urezati u svijest gledatelja. Ovaj hvaljeni film premijerno je prikazan 1976. godine na cijenjenom Festivalu jugoslovenskog filma u Puli, gdje je pobrao pohvale za svoj izniman scenarij, režiju i Štimčevu izvanrednu ulogu u glavnoj muškoj ulozi. Zadivljujuća priča se nastavlja u nastavku “Zimovanje u Jakobsfeldu”, koji se može pohvaliti talentovanom ekipom koja stoji iza kamere i odgovorna za scenario.
Radnja filma se odvija u izmišljenom selu u Vojvodini, a u središtu je priče Štimca i Svetislava Goncića, dvoje mladih ljudi koji traže utočište od nemačkih snaga. Priznat na cijenjenom Pulskom festivalu 1975. godine, film je pobrao brojna priznanja, među kojima su vrlo cijenjena Velika srebrna arena za najbolji film, Zlatna arena za scenarij i prestižna nagrada publike “Jelen”. Nadalje, Štimac je nagrađen diplomom za izvanredan portret Milana Maljevića.
