Porodica Karić je danas svjetski poznata po brojnim uspjesima, a nekada su gladni išli u krevet.
Sreten, Dragomir, Zoran, Olivera i Bogoljub Karić prošli su dug put od siromašne porodice iz Peći, do malih privrednika, pa sve do moćne dinastije i najbogatije srpske porodice. Iako danas imaju sve što požele i mnogo više, naučeni su da uvek poštuju i neguju prave vrijednosti i da nikada ne zaborave svoje pretke i korijene.
Njihova majka Danica je bila domaćica, dok se otac Janićije bavio trgovinom, a preminuo je 2010. Sa druge strane, majka Danica se već 2011. zamonašila u Pećkoj patrijaršiji i uzela je monaško ime Angelina. Umrla je 29. decembra 2019. godine u Beogradu.
Iako su se borili svim snagama da svojoj djeci pruže što bolje uslove za život, i da ih vaspitavaju u duhu pravoslavlja i preduzetništva, siromaštvo ih nikako nije naputalo. Nekada su bili toliko teški dani, da su za doručak dobijali samo šerbet i hljeb, a ni jednog ni drugog nisu imali dovoljno. Ali, sloga i porodica im je uvijek bila na prvom mestu i tako je ostalo do danas. Brojna familija je veoma često na okupu i trude se da zastupaju tradicionalne vrijednosti koje su umnogome zaboravljene i odbačene.
Bogoljub Karić, kao najmlađe dijete u porodici, čini se da je bio i najpreduzemljiviji. Kao dijete od šest godina prodavao je klaker. Kad se obogatio želio je svima da pokaže svoje bogatstvo.
– Rođen sam u vrlo siromašnoj porodici. Nismo bežali ni od najtežih fizičkih poslova, a svoj prvi biznis započeli smo u jednoj omanjoj garaži. Radili smo i još uvijek radimo najmanje po 16 sati dnevno. I već sa 23 godine napravio sam kuću od 800 kvadrata u Peći. Cijelog života braća i ja radimo i ovde i na Istoku a u našu zemlju smo ulagali u moderne tehnologije i institucije koje su promijenile lice Srbije – rekao je Bogoljub jednom prilikom.
Šezdesetih godina braća su osnovala grupu “Plave zvezde”, a naziv su dali po zvjezdanom nebu u Peći, Bio je to prvi vokalno-instrumentalni sastav u tom mjestu. Šesnaestogodišnji Bogoljub svirao je bas-gitaru i preuzeo ulogu menadžera. “Mogu slobodno da kažem da su Plave zvezde otvorile vrata roku, Bitlsima i Šedousima, Rolingstonsima na Kosmetu.
Prodoran, sa devizom “para vrti gdje burgija neće”, Bogoljub je 70-ih godina došao na ideju da stvore svoju kompaniju. Od zarađenog novca su otvorili servis precizne mehanike „Tehničar“.
Sredinom sedamdesetih godina su osnovali radionicu „Kosovouniverzum“ u kojoj su proizvodili značke i privezke. Nakon toga su firmu preregistrovali u kompaniju „Braća Karić“ i proizvodili su ašove, lopate i plugove. Pošto su bili prvo privatno preduzeće koje je proizvodilo poljoprivredne alatke, dobili su kredit Međunarodne banke za razvoj. Za kratko vrijeme fabrika se razvila u veliku kompaniju koja posluje u mnogim zemljama i raznim oblastima, kao što su telekomunikacije, trgovina, finansije, obrazovanje i druge djelatnosti.
Tako je spontano rođeno ime koje u to vreme postaje sinonim za mali, privatni biznis, a danas za veliku kompaniju koja se bavi građevinarstvom, informatikom, medijima, telekomunikacijama, bankarstvom, osiguranjem, trgovinom i obrazovanjem.
– Mi Karići imamo svoj nepisani ustav u kome su tačno utvrđene glavne obaveze i dužnosti svih članova porodice. Nad ovim pravilima ponašanja brine i bdi majka Danica. Glavna pravila tiču se uzajamne solidarnosti, pomaganja i podrške – istakao je Bogoljub.
Prvi veliki zarađeni novac
Kao izuzetno snalažljiv mladić, ogromne pare zaradio je veoma rano i to zahvaljujući vrlo interesantnoj poslovnoj ideji.
– Bio sam bogat još u Brozovo vreme. Prve velike pare zaradio sam kao mladić. Išao sam pored nekog otpada u Peći i tamo video gomilu starih amortizera kako propada. Sinula mi je ideja da se taj odlični čelik može iskoristiti. Ima na amortizeru jedan dio što liči na šipku. Trebalo je taj deo samo malo obraditi, zašiljiti i učiniti ga, tako, fantastičnim alatom – štemajz tj. sekač za razbijanje betona, zidova. Dao sam još da se gornji dio ofarba u plavo a šiljasti u crveno. I ta je alatka preplavila i naše i inostrane radnje. Bile su to prve velike pare, zarada ogromna.”
Nasljednici
Djeca sve četvorice braće Karić i njihove sestre Olivere su bez izuzetka školovana u najuglednijim evropskim školama i skoro sva su zaposlena u sistemu porodičnih kompanija.
Imali su u vlasništvu brojne kompanije.
Bogoljub Karić zajedno sa svojom braćom je 1989. godine osnovao građevinsku kompaniju „Agroinžinjering“ koja je do 2004. godine poslovala u jugoistočnoj Evropi. Dve godine kasnije je osnovao „EUnet Srbija“, prvi Internet provajder u Srbiji. Biznismen je 1992. godine osnovao Fondaciju Karić koja se bavi humanitarnim akcijama i „Astra grupu“, jednu od najvećih privatnih međunarodnih grupacija u jugoistočnom delu Evrope.
Naredne godine Bogoljub je postao vlasnik i direktor prvog privatnog univerziteta u Srbiji koji je nazvao „Braća Karić“ (BK Univerzitet). Fakultet je 2008. godine prodat i promijenio je ime u „Alfa univerzitet“. Takođe je osnovao prvi privatni univerzitet u Rusiji sa šest fakulteta. Braća Karić su 1994. godine sa Javnim preduzećem PTT saobraćaja „Srbija“ osnovali kompaniju „Mobilne telekomunikacije Srbije“ ili skraćeno „Mobtel Srbija“, prema pisanju biografije.org.
Početkom 1995. godine sa radom je počela Televizija „BK“, prva privatna televizija u Srbiji. Na njoj se uglavnom emitovao informativni program, a popularne političke emisije su bile „Suočavanje“, „Klopka“ i „Nije srpski ćutati“. Sa radom je prestala 9. marta 2007. godine. Boguljub Karić je takođe vlasnik časopisa „Intervju“, „Jefimija“, „Porodica“, „Profil“ i „Dama“. U oktobru 1998. godine je postao ministar bez portfelja u vladi Mirka Marjanovića, a sredinom naredne godine je podnio ostavku.
U decembru 2000. godine je osnovao Udruženje industrijalaca i preduzetnika državne zajednice Srbije i Crne Gore. Ipak, već naredne godine država mu je oduzela „Astra banku“, a sedam godina kasnije je pokrenut stečaj. U maju 2004. godine je formirao političku stranku Pokret snaga Srbije. Iste godine se kandidovao za predsjednika Srbije i sa 568 691 glasom (18,23%) je bio treći, poslije Borisa Tadića i Tomislava Nikolića.
Iako sada imaju pravu imperiju i na računima enormne cifre novca, nikada nisu zaboravili ono što su ih učini roditelji – da ne zaborave odakle su počeli i kako su živjeli. Zato danas veliki deo svog bogatstva daju u humanitarne svrhe, pomažući ljudima koji se bore za život i egzistenciju. Takođe, velika su podrška mladima i razvijanju njihovih profesionalnih puteva.
(Stil)
