Rekla sam im da neću odustati od sina. On nije krivično odgovoran i protivzakonito ga drže zaključanog. Borila sam se svom snagom i uporno sam ponavljala da imam i drugo dete, koje nikome ništa nije krivo, a da me oni sputavaju da joj pomognem. Surovo je da pričaju da planiram da pobegnem i sačuvam se. Samo hoću ćerku da sačuvam. Kamo sreće da parama može šteta da se nadomesti, svakome bismo platili koliko god traži. Sve sam to ponovila više puta. Videla sam razumevanje u njihovim očima iako postupaju suprotno, ispričala je Miljana Kecmanović, docent Biološkog fakulteta u Beogradu, osobi od povjerenja prepričavajući situaciju u kojoj se našla kada je posljednji put potpisala saglasnost za boravak sina Koste Kecmanovića, dječaka-monstruma, u psihijatrijskoj ustanovi.
Miljana je odgurivala papir s navodima koje je trebalo da potpiše, pa ga opet uzimala u ruke i tako više puta, otkriva za Republiku njoj bliska osoba.
VLADIMIR JE SJENKA OD ČOVJEKA
– Rekla mi je da je o daljem postupanju razgovarala i sa suprugom Vladimirom, koji se nalazi u pritvoru zbog sumnje da je omogućio sinu da iz sefa uzme dva pištolja i municiju, koju je stavio u ranac i krenuo u krvavi pohod u svoju školu na Vračaru, te da ga je obučavao da puca. Kazala mi je i da je Vladimir senka od čoveka koji je bio i da brine za njegovo zdravlje – prepričava izvor.
Majka je pred nadležnima koji zvanično odlučuju o Kostinom daljem tretmanu plakala, opirala se i tražila prava za sina, navodeći da ima samo 13 godina i da nije krivično odgovoran iako su joj objašnjavali da je najbolje rješenje za njega, a i za sve njih, da boravi u ustanovi gdje je okružen izuzetnim stručnjacima, te da se mora posmatrati u dužem vremenskom periodu radi ocjene njegovog psihičkog stanja i liječenja imajući u vidu zločin koji je napravio. Kecmanovićeva je, prema navodima njoj bliske osobe, ali i komšinice iz zgrade u kojoj je živjela do masakra, stalno pod lijekovima za smirenje i komunicira sa svega nekoliko ljudi koji saosjećaju s njom.
– Tražila je i stručnu pomoć, psihološku jer je često skoro paralisana za egzistencijalno funkcionisanje, a tek onda za borbu s problemima koji su je zadesili – otkrila je komšinica.
STAN OBILAZI ROĐAK
Inače, stan ove porodice obilazi njihov rođak, kao i dadilja Koste i njegove sestre. Ta žena, inače povučena po prirodi, vrlo je bitna za istragu masakra jer je više vremena provodila sa zločincem nego njegovi roditelji, koji su prvenstveno bili posvećeni karijerama. Dadilja je primjetila da se Kosta ponašao drugačije u posljednje vrijeme, a istražnim organima je kazala da je mislila da je to sastavni dio odrastanja i njegovo povlačenje i zatvaranje u sobu pripisivala pubertetu, saznaje Srpski telegraf od izvora bliskog istrazi.
Poslije masakra ulazna vrata stana Kecmanovića u centru Beograda, na osam minuta hoda od škole “Vladislav Ribnikar”, u kojoj je dijete-ubica 3. maja, života lišilo devetoro djece i čuvara i teško povrijedilo još petoro učenika i nastavnicu istorije, revoltirani tinejdžeri su ispisali psovkama i prijetnjama.
Nedavno je neko prvo izgrebao te poruke, kao i sličice s psećim šapicama, koje su Kosta i njegova sestra zalijepili ispod špijunke, a poslije i prefarbao vrata skoro u crno, dok su ostala vrata u zgradi svijetlo braon. Na pločici na vratima i dalje piše Kecmanović.
Foto: ST/Nikola Mutić
Stanari zgrade u kojoj žive Kecmanovići kažu da na vrata njihovog stana gledaju sa strahom.
– Kad bi se Kosta našao na slobodi jednog dana, plašio bih se da budem u njegovoj blizini, a verovatno isto osećanje imaju i druge komšije, pa čak i toj porodici bliski prijatelji i rodbina – kazao je komšija sa sprata ispod Kecmanovića.
Sagovornik tvrdi da je vrlo upitno šta se dešavalo iza zatvorenih vrata ove porodice i da im sada poslije svega što je isplivalo nije jasno mnogo toga, te da bi najbolje bilo da se Kecmanovići isele iz zgrade koja je zbog njih na lošem glasu i nosi lošu energiju.
Imaju milione u zarobljenim nekretninama
Viši sud u Beogradu popisao je imovinu koja je u vlasništvu porodice dječaka-ubice i privremeno im je zabranio da je prodaju ili poklone. Sud je, prema saznanju beogradskih medija, utvrdio da porodica ima u vlasništvu ukupno četiri stana, garažno mjesto, dio poslovnog prostora i jedan automobil. U vlasništvu doktora radiologije Vladimira Kecmanovića, oca dječaka-ubice, jesu jedan stan, dio poslovnog prostora i jedan automobil, dok su na ime njegove majke registrovana tri stana i garažno mjesto, s tim da majka dio imovine dijeli s rođenim bratom.
Da podsjetimo, Kostina majka je, u dogovoru s mužem, pokušala da imovinu prebaci na rođake da bi je prodali i na taj način obezbijedili novac za život van Srbije, koju je Miljana nedavno pokušala da napusti s kćerkom.
Porodice žrtava očajne
Roditelji ubijene i ranjene djece traže od Kecmanovića naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliskog lica, što je za Srpski telegraf potvrdio izvor blizak roditeljima jedne od ubijenih sedmakinja.
– Ljudi su očajni potezima majke i oca dečaka-ubice jer se nisu udostojili da dođu kod škole i kažu: “Pucajte u nas, nemamo kud”, nego pokušavaju da spasu svoju decu i pare, dok su stradala izvrsna deca u svakom smislu, nepovratno izgubljena i čitave porodice razorene – istakla je majka jednog učenika OŠ “Vladislav Ribnikar”
