Usnija Redžepova, poslije duge i teške borbe sa opakom bolešću zauvijek je otišla 1. oktobra 2015. godine., a njen životni put nije bio ni malo lak.
Makedonska pjevačica romske muzike preminula je u Skoplju u 74. godini. Pjevačicu su samo nedelju dana prije smrti ljekari hitno hospitalizovali zbog bolesti disajnog sistema koju nije izliječila na vrijeme, ipak i pored silnih životnih nedaća nije gubila nadu.
Posljednji dani su joj bili surovo teški. Patila je, bolovi su bili nepodnošljivi, ali ipak pokušavla je da do posljednjeg dana bude pozitivnog duha, što je tada u izjavi za Kurir priznala.
– Ne puštajte me, ostanite sa mnom. Umirem! Gotova sam! Borim se koliko mogu, hoću da ozdravim – rekla je tada Usnija za “Kurir”, ali je opet skupila snagu da nastavi:
– Svakodnevno se mučim s bolovima i teško dišem. Stanje mi se mnogo pogoršalo. Ležim u krevetu, jedva uspijevam da sjedim. Pokušala sam da ustanem kako bih prošetala, ali ne mogu se osloniti na noge. Dosta sam smršala, kao da nisam ja, ljudi me čak i ne prepoznaju. Pijem samo vodu, nemam snage ni da jedem.
Publika je od početka do kraja obožavala njene pjesme, kolege su je poštovale, a ona je čitav svoj vijek provela u braku sa čovjekom s kojim se beskrajno voljela. Uvijek smirena, ljubazna, nasmijana i puna pažnje za sve oko sebe, bila je jedan od najboljih primjera da život voli one koji vole njega.
– Moja mama Sabrija bila je Turkinja, a tata Jašar Rom, džambas. Otac nije mogao da ima djece sa prvom ženom pa se oženio mojom majkom, udovicom koja je već imala sina i ćerku. Rodila je još nas četvoro i kuća je bila puna mališana. Živjeli smo sirotinjski, u teškim uslovima, borili smo se da preživimo, ali to je ipak bio najljepši period u mom životu”, pričala je svojevremeno Usnija.
Za razliku od onih koji odrastaju u blagostanju, djeca iz skromnih zapećaka života jednostavno nemaju drugog izbora nego da krenu ka svjetlosti, što je upravo bio pjevačicin slučaj.
-U Skoplju nije bilo mnogo prilika za zabavu, pa sam zato učestvovala na skoro svim sekcijama u školi. Imala sam devet nerazdvojnih drugarica s kojima sam organizovala sve zabave u gimnaziji, pripremala predstave i šacovala simpatije na korzou.
Doduše, umeli su Jašar i Sabrija da me prate kada šetam gradom, ali samo kada sam im tražila da ostanem do devet uveče. Smatrali su da gimnazijalka nema šta da traži na ulici u to doba.
Društvo me je prijavilo za takmičenje mladih pjevača na proslavi povodom stohiljaditog pretplatnika Radio Skoplja. Prvi put sam pred publikom pjevala veliki hit Radmile Karaklajić, “Hajmo na tvist”. Obožavala sam da plešem, pa sam na bini igrala i pevala. Publika je na nogama dočekala kraj pjesme i tada sam osvojila drugu nagradu. Scenu sam osjetila kao prostor u kojem vladam i na njoj sam ostala sve do danas”, pričala je svojevremeno, a preneo je “Stori”.
Podsjetimo, legendarnu umjetnicu mnogi smatraju najvećom makedonskom muzičkom ambasadorkom, a kraljicom romske muzike zvanično je proglašena 1976. na Prvom festivalu romske muzike u Indiji, kada joj je priznanje uručila Indira Gandi.
(Kurir.rs)
