Nakon što je čuo puno stvari o Tuzli u Bosni i Hercegovini, jedan Novosađanin odlučio je da ovaj grad posjeti i sam se uvjeri šta je istina. Njegovoj odluci da krene na ovaj put doprinijela je i činjenica da do sada Bošnjake nije imao prilike da upozna, te je želio da to promijeni – što se ispostavilo kao prava odluka, jer se kući vratio pun lijepih uspomena.
Nakon što je čuo puno stvari o Tuzli u Bosni i Hercegovini, jedan Novosađanin odlučio je da ovaj grad posjeti i sam se uvjeri šta je istina. Njegovoj odluci da krene na ovaj put doprinijela je i činjenica da do sada Bošnjake nije imao prilike da upozna, te je želio da to promijeni – što se ispostavilo kao prava odluka, jer se kući vratio pun lijepih uspomena.
Neimenovani Novosađanin svoje iskustvo iz Tuzle podijelio je sa Instagram stranicom “Official.bih.srb.hr.cg”, koja inače dijeli lijepa i humana iskustva ljudi sa prostora bivše Jugoslavije. U svojoj objavi detaljno je objasnio kako se proveo, šta je ono što ga je oduševilo ali i šta je to značajno dobio na poklon.
“Prije nekog vremena odlučim da posetim Tuzlu. Čuo sam dosta lijepih stvari o njoj ali moram priznati i neke loše. Nakon dugog razmišljanja odlučio sam da odem i da se uvjerim šta je istina. Bio sam u raznim mjestima pa zašto ne bih posjetio i Tuzlu, zar ne?
S obzirom da sam Novosađanin dosta sam učio i znam o narodima koji žive tu i generalno u cijeloj Vojvodini, ali Bošnjake baš i nisam imao prilike da upoznam. Zašto? Pa evo ne znam ni sam. No, hajmo nekim redom.
Kažem ja majci i ocu da hoću da posjetim Tuzlu. Razlog? Pa zar mora biti specijalan razlog? Hoću da se lično uvjerim kakva je situacija. Nije baš da im je bilo skroz prijatno, naročito zato što idem totalno sam, ali neka se strpe.
Spakujem prnje i pravac Tuzla, na vikend. Jedino u svemu tome što me je malo nerviralo je presjedanje do Tuzle, ali je zato sve ostalo bilo u najboljem redu. Da ne idem naširoko, uglavnom lijepo sam dočekan, stanodavka je bila jako ljubazna. Koga sam god na ulici zaustavio da pitam gdje je nešto, svi su bili krajnje ljubazni, čak iako pričam ekavicu.
Nakon posjete džamiji dobio poklon od hodže
Uzimajući u obzir da nikad nisam bio u džamiji, imao sam želju da i nju vidim iznutra. Dolazim ispred džamije i vidim nekog čovjeka koji tu nešto radi (kasnije se ispostavilo da je hodža u toj džamiji).
‘Dobar dan -Dobar dan.’ Predstavim se i pitam da li se može vidjeti džamija iznutra. On se nasmija i reče nije da je baš običaj da se može ući bilo kada, ali kaže obzirom na to da po govoru čuje da nisam iz Bosne, izaći će mi u susret.
Kada smo ušli, sve mi je, ko malom djetetu, ljubazno objasnio šta se sve nalazi u džamiji a usput se dotakao i istorijata iste. Nakon niza pitanja o Islamu, džamiji, Tuzli, narodima koji tu žive, bilo je vrijeme da krenem dalje.
Kada sam pošao rekao mi je da sačekam na trenutak. Uze neki papir, napisa neku poruku, nađe neku knjigu (to je bio Kuran) i taj listić ubaci u istu. Dao mi je Kuran kako reče u znak sjećanja na moj dolazak u Tuzlu i moju prvu posjetu džamiji. Rukovali smo se a ja sam izašao pun utisaka.
I tako, šetam Tuzlom, čitam poruku i ne vjerujem. Toliko ljubaznosti u tom čovjeku. Toliko vedrine prema meni. Odavno nisam osjetio da mi neko udijeli takvu čast. Morao sam ovo podijeliti s vama”, napisao je Novosađanin u svojoj objavu koju je podijelila pomenuta Instagram stranica.
Mladić je podijelio i fotografiju sa pratiocima ove stranice, na kojoj se nalazi sam papir i Kuran koji je od hodže dobio na poklon. Ono što piše na papiriću prenosimo u cijelosti:
“Dragi prijatelju iz Srbije, hvala što si posetio našu džamiju, našu Tuzlu, našu Bosnu i Hercegovinu. Časti mi je da u ime našeg džemata uručim ti ovaj poklon, naš časni Kur’an. Neka tvoje Sveto pismo bude tvoja vodilja kroz život, a Kur’an spoznaja o životu muslimana, jer smo komšije i prijatelji. Mi muslimani nemamo bliže od vas Srba ali i ostalih naroda sa prostora nekadašnje Jugoslavije. Uvijek ste dobrodošli u našu Tuzlu i Bosnu i Hercegovinu. Čitanjem našeg Kur’ana ćeš uvidjeti koliko smo zapravo slični. Puno selama i pozdrava za Novi Sad i Srbiju”, napisao je hodža na papiriću koji je zajedno sa Kuranom poklonio Novosađaninu.
https://instagram.com/p/CxXj2bLMTy-/
Poklon je kad vjera vjeru poštuje
Da ovakve priče uvijek privuku najveću pažnju još jednom je potvrđeno, kada su ljudi iz raznih zemalja bivše Jugoslavije sa oduševljenjem imali samo riječi hvale kako za odluku Novosađanina tako i za gest hodže.
“Predivan prvi utisak o našoj lijepoj Bosni i Hercegovini i nama koji pripadamo njoj. Divan potez imama, svaka čast. Poruka me posebno dirnula, takvi smo ti mi. Drago mi je da ti se Tuzla svidjela. Hvala što si ovo podijelio s nama i dobrodošao u Bosnu ponovo. Naša vrata su otvorena za sve ljude dobre volje”, napisala je jedna Bosanka.
Za njom, javili su se i drugi.
“Ovo što je brat/drug /bivši zemljak doživio je Bosanska dobrodošlica. Mi Bosanci uvijek isto dočekamo goste. Nije bitno religija ili odakle si”, “E ovo je već slika pravog Balkana, poštovanje”, “Bože, kako je lijepo ovako nešto pročitati. Ponekad se zapitam, Bože, kako smo prije lijepo živeli, a dokle smo sad došli. Šta se to desilo..?”, “Nema ljepšeg poklona nego kad vjera vjeru poštuje, rasplakala sam se”, “Uvijek kažem i stojim iza toga – imamo mnogo više sličnosti nego razlika i jedni drugima smo najpreči”, bili su samo neki od komentara podrške i zahvalnosti.
