Kada sinoć nisam umrla neću nikada! Ja ustajem u sred noći da odem do wc-a kad ono vrata zaključana.Vidim i svjetlo je upaljeno unutra. Pomislih da je sestra ustala a da ja nisam primijetila.
Odem nazad u sobu i vidim sestru kako i dalje spava! Živimo same. Probudim je i kažem joj šta se desilo.
Odemo zajedno do toaleta, otvorimo vrata, a tamo mrak, ugašeno je svjetlo sada i nema ničega. Nema prozora u wc niko nije mogao ući. Sestra misli da sam sanjala ali znam da nisam.”
“Danas se antibiotici uzimaju po principu – hajde da ih uzmem, zašto ne? Ako vi liječite neku specifičnu infekciju, naravno da spašavaju život, ali antibiotici samo primiruju bakterije – bez našeg imuniteta, nema ništa! Sve začinske biljke su antibiotici. Origano koristimo kod teških pacijenata s jakim upalnim bolestima pluća jer ubija bakterije.”
Mi smo svojim načinom života napravili određene bolesti. Primjera radi, to su upalne bolesti crijeva poput Kronove bolesti i ulceroznog kolitisa. To su bolesti koje su nastale jer smo postali previše čisti. Dok smo imali česte infekcije, dok smo bili “prljavi”, dotle smo imali prirodne stimuluse našeg imunog sistema i onda smo bili zdravi, kaže prof. dr Branimir Nestorović, načelnik pulmologije na Univezitetskoj dječjoj klinici u Tiršovoj u Beogradu.
“Ali onda smo počeli da se stalno tuširamo sapunima. Poludim kad vidim one anti bakterijske sapune. Ti sapuni su budalaština zadnje vrste. Kažu – ubija 99 % bakterija. Pa zašto da ih ubija? Najveći broj bakterija na svijetu nije uopće zainteresiran za nas. Pazite, imamo 440 000 do sada poznatih vrsta bakterija.
Od njih se samo neke interesiraju za nas. Jer mi smo beznačajni. U ukupnoj biomasi na Zemlji – mi smo beznačajni. Mi sebi izgledamo važni, ali bakterije se bave nekim drugim stvarima. Mi njima nismo zanimljivi i to je dobro. Nas napada samo mali broj bakterija”, kaže dr Nestorović.
On kaže da kada su ljudi postali previše čisti, nema stimulusa, nema antigena.
“I on se sada okreće vlastitim stanicama, na primjer stanicama crijeva ili mišića. To je takozvana molekularna mimikrija. I mi znamo da je ta teorija točna jer na primjer pacijenti s Kronovom bolešću, kad dobiju gliste, njihovo zdravstveno stanje se popravi.
Suštinski to su bolesti koje smo mi napravili. Svaka tura antibiotika je puno ako nije potrebno. Ako vi liječite neku specifičnu infekciju, naravno da spašavaju život. Ali danas antibiotike uzimaju po principu – ajde da ih uzmem, što da ne.
Oni uništavaju bakterije ali sličnost naših i bakterijskih stanica je vrlo velika. Vjerovati da antibiotici ne štete našem organizmu je potpuno smiješno. Imate 20.000 sintetskih antibiotika, a koristi se stotinjak jer su svi ostali smrtonosni za nas”, kaže dr Nestorović i dodaje:
“Antibiotici ništa ne liječe. Ja kad to kažem moji studenti i specijalizanti me blijedo gledaju. Ako nemate bijela krvna zrnca, vi ćete umrijeti… Pacijenti koji nemaju leukocite, možete im dati bilo kakav antibiotik – pacijenti će umrijeti. Antibiotici samo primiruju bakterije, oni usporavaju njihovo razmnožavanje. Bez našeg imunog sistema, nema ništa. Vi kad četvrti ili peti put uzmete antibiotike, onda dolazi do poremećaja bijelih krvnih zrnaca. Antibiotici su nužno zlo.”
Doktor Nestorović smatra da mi imamo gomilu prirodnih antibiotika, ali ih slabo koristimo.
“Bijeli luk na primjer… Alicin iz bijelog luka je jedan od najjačih antibiotika koje imamo. Propolis je izvanredna stvar koji u sebi sadrži 64 prirodna antibiotika i nema bakterije koja je rezistentna na to. Antibiotike treba koristiti za ono za što su namijenjeni, a to su bakterijske infekcije. U pedijatriji je to od 2 do 4 % infekcija, sve ostalo su virusi.
Respiratorne infekcije su bolesti koje prolaze same od sebe. Gnojna angina prolazi sama od sebe liječena ili neliječena. Većina doktora i pacijenata misli da ako uzme antibiotik da će spriječiti komplikacije. E to nije točno.
Bilo bi super – imate hunjavicu, uzmete antibiotik i ne dobijete upalu pluća. Nitko onda ne bi imao upalu pluća, ali to ne ide tako. Postoji samo jedna bolest gdje preventivno vrijedi davati antibiotike, a to je gripa. Tu se može dati antibiotik jer se onda smanjuje za 25 % šansa za dobivanje upale pluća”, kaže dr Nestorović.
On napominje kako razumije da roditelji hoće da im dijete što prije ozdravi, da ne dođe do komplikacija.
“I doktori ih plaše po principu ako ne uzmeš bit će ovo i ono. Zanimljivo je bilo ispitivanje u Hrvatskoj među doktorima na pitanje – zašto ste prepisali antibiotik. Prvi odgovor je bio: “Ako ne prepišem ja, prepisat će kolega i ogovarat će me.” A drugi odgovor je bio: “Ova majka je jako zabrinuta, bit će tu komplikacija, ako ne prepišem.”
Oba ova razloga nisu medicinska. Sve začinske biljke su antibiotici. Origano koristimo kod teških pacijenata s jakim upalnim bolestima pluća jer ubija bakterije. Začinske biljke su počeli ljudi koristiti jer nisu imali frižider i primijetili su da se uz pomoć začinskih biljaka hrana duže održi. Crni papar je snažan antibiotik”, kaže on i zaključuje:
“Naš glavni problem je malo kretanja i puno stresa. Depresija vodi u bolest.”
